Sjećanja izvezena u Balama

Žensko rukotvorstvo u Istri ogleda se prije svega u dekoraciji uporabnih predmeta od tekstila.
Uporabni predmeti su jednostavno ukrašeni monokromnim vezom u skladu s ekonomskim prilikama kraja 19. i početka 20. st koje obuhvaćamo izložbom.

Baljanke su ukrašavale ručnike, posteljinu, spavačice i donje rublje, dječju odjeću, ukrase za napu i zavjese. Nedostatak slobodnog vremena kao i financijskih sredstava ukrase su ograničavale na „nužne“ no nije bilo djevojke koja nije pripremila svoju dotu, prije svega posteljinu i ručnik buon giorno za iznenadne doktorske posjete ili nije rasprostrla sugaman dei morti pokrivajući svoje voljene pokojnike odajući time čast pokojniku i cijeloj obitelji.

Ručni rad istarskih žena u najvećoj mjeri, osim funkcionalnosti, prati godišnji i životni ciklus običaja. Tu nit slijedi i ova izložba. Tehnička i estetska jednostavnost predstavljenih predmeta govore o teškom težačkom životu i snazi narodne umjetnosti koja nadilazi svakodnevicu i ulazi u povijest.

Predmeti u vlasništvu baljanskih obitelji prenose duboke društvene vrijednosti koje se čuvaju generacijama predstavljajući time zajedničku kulturnu baštinu.

Vještinu vezenja djevojčice su učile kod časnih sestara. Uz rad u polju, pomoć oko kućanskih poslova, te učenje u školi, bilo je nužno naučiti i vesti kako bi pripremile svoj miraz (dotu).
U Rovinju i Vodnjanu se nabavljalo platno. Naime „...domaće se platno zamijenilo kupovnim, koje se donosilo iz Furlanije i Kranjske, kako je to za istarske građane naglasio već Tommasini u 17. stoljeću“ (J.R. Ribarić, 1999.) međutim, iz Furlanije nije dolazilo samo platno, već i tkalci.

Rođenje i krštenje
Djeca su krajem 19. i početkom 20. stoljeća vrlo rano primala sakrament krštenja, nekoliko dana nakon rođenja.
Primanje sakramenta određuje djetetovu pripadnost zajednici vjernika te se vjeruje da čisti od grijeha. Jedan od razloga ranog primanja sakramenta krštenja bila je visoka smrtnost novorođenčadi. Majke koje su imale mogućnost pripremale su ukrasni jastuk cuscin de battesimo na kojem se dijete nosilo. Osim opreme za krštenje, valjalo je pripremiti kapice i košuljice za novorođenče te copriculla, ukrasnu posteljinu kojom se opremala kolijevka izrađena od drveta.

Ispraćaj najmilijih
Sve do 1997. Baljani su svoje najmilije ispraćali bdijući u kući.
Na stol se polagao ručnik a na njega pokojnik. Drugim se ručnikom pokrivalo tijelo a treći, onaj posebno ukrašen, postavljao se ispod glave i sezao je do poda. Uz glavu su stajale svijećice i sveta voda.
Obzirom da su tom prilikom u kuću dolazili gotovo svi sugrađani bilo je iznimno važno imati lijepo ukrašen ručnik i time pokazati vlastitu vještinu i poštovanje prema pokojniku.
Izgradnjom kapelice na mjesnom groblju, ovaj se običaj ugasio. Ostali su nam sugamani dei morti koji nas podsjećaju na naše pretke i sve Baljanke koje su u bijelo platno utkale ne samo svoje inicijale već i znanje, snove, ljubav i ponos.

Spremanje dote i vjenčanje
Jedan od prijelomnih trenutaka u životu svake djevojke bila je udaja.
Za taj su se dan djevojčice spremale od najranije dobi. Bilo je potrebno pripremiti posteljinu „za svaki dan“ i barem jedan svečaniji komplet, dakako za prvu bračnu noć. Ručnici su se koristili uglavnom prilikom posjete doktora, dakle za vrijeme poroda ili u slučaju bolesti, te su ih zbog toga posebno ukrašavale. Bogatstvo dote ogledalo se u količini predmeta ali i razrađenosti ornamenata. Najčešći je bijeli vez plosnim bodom i bod na križiće kojima su se izrađivali inicijali a na ručnicima natpis „Buon giorno“. Čipka, iako rjeđe, radila se tehnikom kukičanja, raspleta ili se kupovna našivala na platno. Iako je i ranije bilo slučajeva, posebno kod imućnijih obitelji, od sredine 20. st. dotu pripremaju roditelji. Zanimljivo je sjećanje jedne kazivačice da joj je otac pripremio dotu kada je napunila samo 10 godina.

O eventu:

Izložba tradicionalnih rukotvorina

Lokacija:

  • MMC Ulika / Bale-Valle

Datumi:

  • 29.03. - 22.07.18

Kontakt:

  • EMI & ZT Bale
  • rg istarskog razvoda 1, Pazin
Prikaži