Povijest turizma u Savudriji
Cijelo područje koje gravitira Savudriji obično se naziva samim imenom ovoga mjesta pa ljudi koji tamo odlaze jednostavno kažu da idu u Savudriju, mada su krenuli primjerice u Bašaniju ili Crveni Vrh. Uzrok tomu možda valja potražiti u činjenici daje Savudrija nekad bila najpoznatije i najznačajnije mjesto, dok su druga naselja do prije nekoliko desetljeća općenito bila manje poznata.
Razvoj turizma najvjerojatnije počinje 1818. godine, kad je stavljen u pogon svjetionik koji je privlačio mnoge radoznale posjetioce čak iz dalekih krajeva. Slijedi dugo razdoblje o kojem dosad proučeni povijesni izvori šute. Znamo da je već krajem XIX. stoljeća u savudrijskoj luci postojao hotel Alla posta (Pošta). Vodio ga je Celestino Favretto, koji je ujedno obnašao dužnost poštanskog službenika. Sljedeći pronađeni podatak potječe iz 1903., kad je Antonio Rota otvorio hotelijersko-ugostiteljski objekt u Bašaniji. Tri godine kasnije preselio se u obližnje selo Monteneto prepustivši objekt u Bašaniji Luigiju Maurelu.
U razvoju turizma u Savudriji važnu je ulogu odigrala obitelj Cesare u čijem je vlasništvu bila istoimena vila poznata i kao Stancija Grande. Obitelj je posjedovala još dvije velike zgrade namijenjene isključivo u turističke svrhe. Bile su to Villa Lotta, danas Villa Ana i Villa Ziani. Prva se nalazi u neposrednoj blizini luke, a druga u dolini ispod Stancije Grande.
Villa Ziani dobila je ime u spomen na dužda Sebastiana Zianija koji je pobijedio u Savudrijskoj bici. Godine 1912. u ovoj se vili gostima nudilo 6 soba. Obitelj Cesare je u luci imala malo i skromno uređeno kupalište gdje je stajao na raspolaganju kajak jednosjed oblika sličnoga venecijanskoj gondoli. Posjedovala je kočiju, a kasnije i automobil (možda prvi na ovom području) za osobne potrebe, ali i za prijevoz turista, koji su stizali parobrodom, do njihovog odredišta. Izgleda da je ista obitelj otvorila i kupalište u Barcoli kraj Trsta. Nasuprot Villi Lotta, tj. s druge strane ceste i nešto niže od nje, nalazio se hotel obitelji Paludetto, kasnije nazvan Al Piave. Imao je 8 spavaćih soba, a 20-ih godina je pored njega sagrađeno boćalište.
Pored svjetionika je 1908. godine otvoreno dječje odmaralište na moru Ospizio marino di Salvore. Sagrađeno je za bolesnu djecu i siročad iz Štajerske koja su tu dolazila na ljetovanje od svibnja do listopada. No, djeca su i prije toga dolazila u Savudriju i boravila u Bašaniji kod Michelea Visintina. Savudrija je zasigurno izabrana za ljetovalište ove djece zbog blagog podneblja obale na kojoj se nalazi, ali je odluka vjerojatno uvjetovana i blizinom Portoroža, koji je već tada bio značajno turističko mjesto. Godine 1911. baš je Odbor za zdravstvo iz Portoroža počeo organizirati izlete parobrodom. Ponuđeno je razgledavanje savudrijskog svjetionika i ruševina kaštela Sipar.
Nakon Prvog svjetskog rata dječje odmaralište prodano je Giovanniju Codigli iz Bašanije, koji ga je 1924. prodao općini Graz. Općina ga je odmah obnovila i ujedno udvostručila kapacitet objekta povećavši ga na 80 kreveta. Godine 1936. ovdje je boravilo 536 dječaka i djevojčica od 6 do 16 godina, od kojih je gotovo polovica bila iz Graza, a ostali iz Beča, Koruške, i drugih dijelova Austrije. Objekt je obnovljen i proširen 1999., a danas nudi apartmane i hotelske sobe.
No, vratimo se natrag u 1938. godinu, kada je smještajni kapacitet područja oko svjetionika bio raspodijeljen kako slijedi: pansion Adria - 18 soba, tj. 36 kreveta, pansion Gamboz - 15 soba, tj. 27 kreveta, pansion Predonzani - 16 soba, tj. 27 kreveta. Albino Pelizzon je 1939. godine sagradio pansion Pineta koji je imao 25 kreveta. Što se tiče reklame ovoga mjesta, valja spomenuti prve pokušaje Hansa Gartlera iz Villacha, vlasnika pansiona Adria u Ravnoj Dolini. Živio je na ovom području jer je oženio gospođu Antoniju Codiglia iz Savudrije. Gartler je dao tiskati razglednice koje su sprijeda imale sliku njegova pansiona, a na poleđini su bile navedene najvažnije informacije o objektu uključivši cijenu svake usluge.
I pansion Gamboz je 1939. dao tiskati svoju razglednicu. Na poleđini je, medu ostalim, pisalo o mjestu: 'Dođite ga posjetiti! Naći ćete mir, svježinu, morski i šumski zrak, kristalno čistu morsku vodu i dobru domaću kuhinju!'.
Turizam se u Savudriji znatno razvio posljednjih pedeset godina. Neki su pansioni preuređeni u privatne kuće, drugi u odmarališta. U pansionima Gamboz (danas Istra) i Pineta (danas Moj mir) još uvijek se pružaju turističke usluge.
Na početku 60-ih godina otvoren je autokamp Pineta koji se izdvaja po svojim impozantnim borovima posađenim 1911./12. Godine 1987. Istraturist je sagradio turističko naselje sa 62 apartmana u blizini autokampa Pineta. Poduzeće Veli Jože iz Zagreba otvorio je autokamp u Boroziji 1970. Istraturist je 1973. u Kanegri otvorio turističko naselje s autokampom. Sljedeće je godine otvoren naturistički kamp. Nekada je Kanegra bila poznata po svom kamenolomu, a danas nas na njega podsjećaju preostale sugestivne stijene u pozadini plaže. Od 50-ih godina nadalje izgrađena su na ovom području mnoga ljetna odmarališta i vikendice. Vlasnici su većinom tvrtke i građani iz Slovenije. Naposljetku valja spomenuti daje 1997. osnovana lokalna Turistička zajednica.
Valja obratiti pažnju i na starinske vile raštrkane po ovom kraju. Sagradili su ih zemljoposjednici koji su tu imali svoje posjede, ali i učeni ljudi kojima je ova sredina na granici između pastirskog i poljodjelstvenog bila prikladno mjesto za odmor.
