Povijest
Vrsar je smješten gotovo na samom ušću Limskog zaljeva, na 54 m visokom brežuljku. Prvobitno naselje bilo je samo na vrhu brežuljka, da bi se kasnije razvijalo i po njegovim obroncima. Novi, turistički Vrsar, razvija se uz more. Okružuju ga romantični otoci i hridi: Figarolica, Lakal, Salamon, Zavata, Galiner, Sv. Juraj, Longa, Gusti Školj, Tuf, Galopon, Koversada, Orlandin. Sa sjeverne strane vrsarsku lučicu zatvara poluotok Montraker.
Naziv Vrsar (tal. Orsera) vrlo je star. U srednjovjekovnim latinskim dokumentima, ime našega gradića nalazimo u raznim varijantama: Ursaria, Ursarium, Vrsarium, Orsaria... Imenom Ursaria označavala se čak obala te obala između Funtane i Lima. U korijenu naziva Ursaria sačavala se, tako misle lingvisti, staromediteranska riječ "ur" (izvor). Drevni mediteranski pomorci su, ploveći uz zapadnu obalu Istre, uzimali pitku vodu s izvora na obali između Funtane i Vrsara te je tako nastao naziv Ursaria. Pod tim imenom Vrsar je bio poznat u rimsko i bizantsko doba. U ranom srednjem vijeku Slaveni (Hrvati) su antički naziv prilagodili svom izgovoru. U hrvatskom nazivu "u" je zamijenjeno s "v", a nastavak "ia" se vremenom izgubio. Tako je nastao hrvatski naziv Vrsar.
Prema starom nazivu Ursaria nastao je talijanski naziv Orsera. Talijanski geograf Pietro Coppo (16 st.) pogrešno je povezao ime Orsera s rimskom porodicom Orsini od koje se, navodno, neki njen član naselio u Vrsaru i tako dao ime gradu. Isto tako je krivo tumačenje naziva Orsera prema imenu ravenskog nadbiskupa Ursa.
