Povijest
Novigrad se razvio na otočiću koji je u 18. stoljeću spojen s kopnom. Grad i danas čuva srednjovjekovnu urbanu strukturu. Na širem području današnjeg Novigrada spominje se rimski grad Emona, Emonia, kasnije Neapolis pa Civitas Nova. Ime Novigrada prvi se put u pisanim dokumentima spominje 599. godine. Novigrad je u razdoblju od 520. do 1831. godine bio sjedište istoimene biskupije.
Razdoblja bizantinske, franačke, njemačke, mletačke, napoleonske, austrougarske i talijanske uprave, ostavila su trag na licu drevnog grada - to je bogata novigradska kulturno-povijesna baština. Unutar grada nekoliko je gotičkih kuća, gradska loža i stambene palače.
Troimena župna crkva Sv. Marije, Sv. Maksimilijana i Sv. Pelagija, unatoč tome što je barokizirana (1745. - 1775.), sačuvala je romaničke pa i fragmente starokršćanske bazilike. Ispod svetišta romanička je kripta, rijetka sakralna zbirka, jedina takva u Istri. U crkvi Blažene Djevice Marije od Karmela (1450.) molili su, radili i propovijedali dominikanci pa augustinci i franjevci trećoreci - glagoljaši. Crkva Sv. Agate na groblju iz 10. ili 11. stoljeća, troapsidalna je romanička sakralna građevina, a crkva Sv. Antona, izgrađena u vrijeme gotike, obnovljena je u 17. stoljeću.
Gradske zidine iz 13. stoljeća ojačane su okruglim renesansnim kulama. Pokraj nekadašnjih glavnih gradskih vratiju nalazi se četvrtasta kula iz ranijeg razdoblja. Gradska loža, jedina u Istri pored mora, najvjerovatnije je podignuta u 16. stoljeću.
Sjeverno od grada, na poluotoku Karpinjan, ostaci su velike stancije s kasnobaroknom palačom obitelji Rigo. U tom predjelu antički je lokalitet Dajla - naselje, uvala i lučica. Na antičkim temeljima podignuta je ovdje u 5. stoljeću starokršćanska bazilika, a kasnije benediktinski samostan. U 19. je stoljeću samostan uklopljen u klasicistički kompleks s dvorcem, crkvom i gospodarskom zgradom. Dajla je jedna od rijetkih istarskih stancija uz samo more.
Zaštitnik grada Novigrada je Sv. Pelegije koji se slavi 28. kolovoza.
