Pretpovijesna gradinska naselja
Sredinom 2. tisućljeća prije Krista na vrhovima brežuljaka i istaknutim točkama iznad dolina na području cijelog istarskog poluotoka nastaju naselja – gradine. U Istri je zabilježeno više od 400 gradina što ukazuje na veliku naseljenost poluotoka u razdoblju brončanog i željeznog doba. Bile su uglavnom kružnog, elipsoidnog oblika i okružene zaštitnim zidinama.
Kod većih gradina zidine su se kretale u nekoliko pojaseva. Korištena je posebna tehnika gradnje gdje su veliki komadi kamenja slagani bez vezivnog sredstva (suhozid). Stambene kuće bile su osim četverokutnog oblika i kružnog tlocrta te su vjerojatno imale krov od kamenih ploča poput današnjih poljskih kućica (kažuna), što pretpostavlja da se isti oblik gradnje zadržao u Istri neprekinuto od brončanog doba sve do danas.
Najbolje očuvani lokaliteti prapovijesnih gradina nalaze se pored Pule (Nezakcij), kod Rovinja (Monkodonja) te kod Poreča (Picugi – naziv za tri gradinski utvrđena brežuljka). Nezakcij je poznat kao posljednja prijestolnica i 'glavni grad' Histra, vjerojatno prvih stanovnika Istre. Histri su bili organizirani u rodovske zajednice, a osim trgovinom, bavili su se lovom, ribolovom, poljodjelstvom i stočarstvom (posebno ispašom ovaca i koza). Rimski su pisci znali za Histre po njihovom gusarenju i spominjali ih u svojim tekstovima.
Krajem 3. stoljeća prije Krista Histri dolaze u sukob s Rimljanima koji ih u nekoliko navrata napadaju. Znamenit je opis rimske opsade i osvajanja Nezakcija 177. godine prije Krista kada se histarski kralj Epulon da ne padne živ Rimljanima u ruke, ubio, probivši se mačem u trenutku kad su rimski vojnici ulazili u naselje. Ovaj je opis poznat iz teksta Tita Livija, rimskog povjesničara iz Augustovog doba.
Ispod sjevernih vrata Nezakcija tzv. Porta Praehistorica nalazio se kanal za otjecanje kišnice s kamenom rešetkom slivnika.
