Srednjovjekovni gradići
U prvim stoljećima ranog srednjeg vijeka u Istru prodiru razna barbarska plemena. Dok su Avari i Langobardi vršili kraće upade i uglavnom se nisu zadržali u Istri, Slaveni su se proširili po čitavom poluotoku i zaposjeli mnoge dijelove njegove unutrašnjosti.
Godine 788. Istra ulazi u sastav Franačke države koja uvodi feudalni sistem, potiče naseljavanje Slavena, često na zemljišna područja u vlasti gradova. Time gradovi gube svoju samoupravu (naslijeđenu još iz rimskog razdoblja), te slabe, a istodobno jača moć Crkve na koju se vlast Karla Velikog posebno oslanjala.
Slabljenjem Franačke države i njenim usitnjavanjem, Istra potpada najprije pod italsko kraljevstvo, godine 952. pripojena je vojvodini Bavarskoj, 976. vojvodini Koruškoj, da bi konačno u 11. stoljeću postala samostalno područje pod vlašću crkve, odnosno patrijarha iz Akvileje (sjeverna Italija) i dijelom pod njemačke feudalne obitelji. Različiti će interesi (crkva, njemačko plemstvo, Mletačka Republika) na području cijelog istarskog poluotoka stalno izazivati nove sukobe, pljačke i razaranja u kojima će najviše stradavati upravo nezaštićeno seljačko stanovništvo.
Gradići u unutrašnjosti Istre najčešće su bili smješteni na vrhovima brežuljaka koja su im pružala prirodnu zaštitu. Dodatno se gradovi zbog čestih napada susjednih feudalaca ili pak Venecije, osiguravaju gradskim zidinama s nizom kula i tornjeva te često i pokretnim mostom.
Dok izvana izgleda kao tvrđava, srednjovjekovni je grad iznutra isprepleten uskim krivudavim ulicama koje prate kružni tok zidina, a centar gradskog života su crkva i trg. Gradske lože javljaju se krajem srednjeg vijeka, jačanjem urbane kulture.
To je mjesto sakupljanja građana, mjesto donošenja odluka gradskih otaca. Koristile su u svim oblicima javnog života. Ukoliko su se nalazile izvan zidina uz ulazne kule ili vrata, služile su kao zaklon putnicima u vrijeme kada su gradska vrata bila zatvorena.









