U Poreču se tako ponovno u svetištu katedrale dodiruje Istok i Zapad, međutim, dodir Venecije sada je odlučniji. I Venecija i Poreč sada će zajedno izaći iz dominantnog bizantskog kruga i okrenuti se Zapadu. Tu orijentaciju ćemo osjetiti i u svim kasnijim intervencijama i dopunama inventara. Kako u katedrali, tako i u gradu. To se osjeća i u pomalo naivnim zidnim slikarijama iz XV. stoljeća koje su sačuvane tek u fragmentima, i u nabavci renesansnog poliptiha Antonija Vivarinija, ali i čitavom nizu drugih djela koja u Poreču nastaju ili se tu za trajno uvoze.