Kada se u V. stoljeću gradi nova bazilika velikih dimenzija, ona urasta u postojeće sakralne objekte. To je trobrodna dvorana pravokutnog tlocrta bez apside koja u istočnome dijelu ima polukružni zidić za svećenička sjedala, a kao i druge istarske crkve V. st. i ona je nastala pod utjecajem arhitekture istočne obale Jadrana, kao i Bliskog istoka. Te su utjecaje lokalni graditelji uklapali u svoje nasljeđe iz starokršćanskog razdoblja i rimske profane arhitekture. Zidovi se izvode od pritesanih lomljenaca koji zahtijevaju debele namaze žbuke i pojačavaju se lezenama. Bio bi to osnovni inventar što ga dolaskom u svoju novu biskupiju sredinom VI. stoljeća zatječe Eufrazije.

Ispod središnjeg prizora u apsidi njegove bazilike u kome dominira lik Bogorodice s Isusom, okružene biskupom Eufrazijem, arhiđakonom Klaudijem, mučenikom svetim Maurom i ostalima, stoji latinski natpis kojim biskup objašnjava razlog svog velikog graditeljskog poduhvata. U prijevodu on glasi: Ovo je isprva bio uzdrhtao i ruševan hram u opasnosti da se sruši i nije bio učvršćen sigurnom snagom, tijesan i nije bio urešen zlatom, a trošan krov držao se samo milošću.

Kada je brižljiv i vjeri odan svećenik Eufrazije vidio da mu sjedištu prijeti opasnost da se sruši pod teretom svetim naumom preduhitri rušenje i da bi ruševnu zgradu bolje učvrstio sruši je, postavivši temelje podignu sljeme hrama. Ovo što skorih dana vidiš da sja u zlatu (on je) ukrasio dovršivši započeto i velikim darovima obdario, zazivajući Kristovo ime obilježi crkvu radujući se djelu.

To biskupovo priznanje ne odgovara u cijelosti istini. Bazilika koju je Eufrazije zatekao nije bila baš sasvim ruševna i skromna u ukrasima. Dijelovi njezina ziđa i temelji stupovlja poslužili su u gradnji nove crkve. Što se pak mozaika tiče, nije ni njih sasvim nedostajalo u bazilici V. stoljeća. Razloge prije treba tražiti u ukusu novoga doba i sredine iz koje Eufrazije dolazi u Poreč.

Milan Prelog, veliki povjesničar umjetnosti bez čijih bi nam istraživanja i objavljenih radova i povijest grada Poreča i Eufrazijeva kompleksa bili mnogo nejasniji i siromašniji, ističe upravo činjenicu vanjskog, to će reći bizantskog djelovanja na lokalnu tradiciju, kao presudnu za razumijevanje Eufrazijeve inicijative. Upravo zato i inovacije koje su ovdje provedene, a kojima je cilj povezivati udaljene prostore Mediterana, uzdižu djelo velikog porečkog biskupa na tako značajno mjesto u povijesti umjetnosti.

Konstrukcija bazilike, a prije svega organizacija unutrašnjeg prostora, plastički elementi i ikonografski program proveden na zidnim mozaicima, predstavljaju iznimno važne momente u razvoju zapadne umjetnosti i uključivanju u nju impulsa začetih u istočnome dijelu razjedinjenog Rimskoga Carstva. Jedan od tih velikih inovacijskih elemenata jest i istočni dio Eufrazijeve bazilike koji završava s tri apside: glavnome brodu odgovara velika koja je izvana poligonalno oblikovana, dok dva pobočna broda dobivaju svoju apsidu u obliku polukružnoga udubljenja u masu zida koja je izvana ravna. Tim je zahvatom po prvi puta na Zapadu trobrodna bazilika s troapsidalnim završetkom, što znači s tri vizualna i kultna središta i tri zasebna oltara, oblikovana u jedinstvenu prostornu cjelinu.