Prijeđemo li iz prostora na zidne površine Eufrazijeve bazilike, tada ćemo i tu, u blještavilu mozaika naići na vrhunske umjetničke vrijednosti. Isto tako ovdje ćemo naići i na ikonografsku inovaciju po prvi puta primijenjenu na zapadnome tlu.

U Poreču, naime, Bogorodica zauzima središnje mjesto u apsidi koje je dotad pripadalo samo Kristu. Ona sjedi na prijestolju i drži na koljenima malog Isusa odjevenog u rimsku svečanu odjeću i s desnom rukom uzdignutom za blagoslov. Sa svake strane Marije stoji po jedan anđeo koji predvodi skupine koje ju dolaze pozdraviti. Mariji s lijeve strane prilaze tri neimenovana mučenika s vijencima u rukama i aureolama iznad glave. I oni su kao i anđeli odjeveni u rimske svečane halje.

S druge pak strane iza anđela stupa sveti Mauro, prikazan na isti način kao i prethodna trojica mučenika, ali s ispisanim imenom uz aureolu. Ovaj porečki biskup i svetac predovodi iznimno zanimljivu grupu koju čine žive osobe, tri suvremenika: biskup Eufrazije koji u rukama drži model svoje bazilike, arhiđakon Klaudije, inače brat Eufrazijev, i dječak među njima za koga saznajemo iz natpisa da je sin arhiđakonov i da mu je ime kao i stricu, Eufrazije.

Dakako da je trebalo iznimne smjelosti da donator s još dvojicom suvremenika, i uz to bliskih rođaka, zakorakne u prostor namijenjen mnogo višima u nebeskoj hijerarhiji. Međutim, Eufrazije očito nije bio običan smrtnik i buntovnik koji se drznuo remetiti stroge crkvene norme. Anđeli i sveti mučenici iz povorke koja okružuje Bogorodicu na prijestolju, unatoč lijepoj rimskoj odjeći, imaju donekle tipizirana lica i geste. Njima nasuprot, živi likovi koji nebeskom prijestolju stupaju bez aureola prikazani su individualizirano, kao da je stvarno riječ o portretima.