Crkve

Romanička bazilika Sv. Marije od Mora


U luci Vrsar-Orsera nalazi se srednjovjekovni spomenik romaničke arhitekture u Istri  - bazilika Sv. Marije od Mora. Prvobitno, odnosno tijekom rimske vlasti na mjestu gdje je izgrađena bazilike nalazila se veća zgrada, prema mišljenju povjesničara, villa rustica ili seoski dvorac s gospdarskim zgradama. Prvobitna i skromna crkva Sv. Marije bila je podignuta na ovom mjestu u Ranom srednjem vijeku, odnosno u drugoj polovici 8. stoljeća, dok je u razdoblju od 8. do 12. stoljeća doživljavala nekolicinu pregradnji i restauracija.

 Današnji arhitektonsko–umjetnički izgled crkve datira iz 12. stoljeća o čemu svjedoče zidovi na kojima su vidljivi tragovi pregradnje. U novije vrijeme crkva je također nekoliko puta restaurirana, posljednji put 1969. godine. Prilično monumentalna bazilika, dimenzija 24,5 puta 12,5 metara, arhitektonski podsjeća na starokršćanske crkve. O bazilici je pisao i hrvatski povjesničar umjetnosti Ljubo Karaman (1881. – 1971. god.), navodeći : '' Vrsar-Orsera ima široku trobrodnu romaničku baziliku na stupovima, koja je sačuvala svoj prvobitni utisak crkve bliske ugođaju jednostavnih starokršćanskih građevina''. Fasada bazilike je vrlo jednostavna s okruglim prozorima ili oculusima. Na istočnom dijelu crkve nalazi se zvonik u obliku romaničke monofore, odnosno jedne arkade za zvono koje je saliveno 1922. godine u zvonolivnici Lapagna u Trstu. Polutamna unutrašnjost bazilike djeluje sugesivno. Teške romaničke arkade s monolitnim oblim stupovima dijele crkveni prostor u tri broda sa po tri stupa koji završavaju kapitelima romaničkog stila s floralnim motivima ili palmetama. Kapiteli u donjem dijelu bazilike su zaobljeni, dok su u gornjem kvadratnog oblika. Istočni dio crkvene unutrašnjosti završava s tri apside. Budući da pod, u prošlosti prekriven nadgrobnim pločama s latinskim tekstovima od kojih je jedina sačuvana u prezbiterijanskom dijelu crkve, nije originalan, odnosno da je podignut, stupovi poprimaju kraće dimenzije, čime je narušena prvobitna romanička harmoničnost crkvene unutrašnjosti.

Zidovi crkvene unutrašnjosti prvotno su bili dekorirani polikromnim freskama iz 9., odnosno 10. stoljeća, a, prema nekim podacima, domaći slikar ponovno ih je oslikao u prvoj polovici 16. stoljeća. Tragovi fresaka danas su neznatni te su najuočljiviji na zidu glavne apside ili glave svetačkih likova. Iako je bazilika nekad obilovala bogatim umjetničkim inventarom, danas djeluje prazno i siromašno. U crkvi se nalazi slika Madone sa svecima i signaturom: lat. VITORIO JERALTA. Tijekom trodnevnog boravka u Vrsaru-Orsera 1177. godine., na putu iz Venecije za Anconu, u bazilici je celebrirao misu Papa Aleksandar III. Uz crkvu se nekad nalazilo i staro groblje, čiji su ostaci danas vidljivi samo uz sjeverni zid crkvenog dvorišta, dok je novo uređeno 1900. godine te se nalazi izvan grada uz cestu prema Funtani. U crkvenom dvorištu, desno od južnog portala crkve, nalazi se antičko–rimski kameni blok, dekoriran girlandama, odnosno vijencima od lišća i plodova koji vise na rogovima volovskih lubanja. Kamen je pronađen 1932. godine u blizini zaselka Valkanela, nedaleko od Vrsara-Orsera, a pripadao je rimskoj stambeno–gospodarskoj zgradi ili villi rustici iz 12., odnosno 13. stoljeća. Iako nije potvrđen podatak da je tada postojao, uz baziliku su vidljivi i ostaci starog samostana koji se u pisanim dokumentima Prioratum Sanctae Mariae prvi put spominje u drugoj polovici 12. stoljeća, odnosno pouzdanije tijekom 1227. godine.

Prvi monasi samostana bili su Karmelićani, nazvani po brdu Karmal u Palestini, koji su bježeći pred Turcima i  Arapima preko Cipra i Sicilije došli u Europu. Vrsar-Orsera su Karmelićani naselili ili potkraj 11. ili početkom 12. stoljeća, utemeljivši potom samostan, gdje su, uz prekide, živjeli do sredine 14. stoljeća, odnosno do druge polovice 17. stoljeća kada je samostan zatvoren nakon sukoba fratara s porečkim biskupom Gianbattistom de Giudice zbog prava na vlasništvo samostanskog posjeda. Tijekom jedne svađe, monasi su ubili biskupova nećaka. Samostan su potom preuzeli Franjevci koji su renovirali staru samostansku zgradu u baroknom stilu, izgradivši u prizemlju skladište za poljoprivredne proizvode, tijesak za vino i mlin za masline. Nakon odlaska Franjevaca, u samostanskim prostorijama od 1732. god. djeluje seminarium ili škola za svećenike. Od velebnog zdanja, danas je očuvana samo fasada samostanske zgrade iz 17. stoljeća.

Prikaži