Grad i okolica

Kringa

Pet kilometara južnije od Tinjana na mjestu željeznodobne gradine i kasnije rimske utvrde nalazi se Kringa, drugo po veličini naselje u Općini Tinjan. Među nalazima iz mlađeg kamenog doba ističu se neobični, gotovo umjetnički izrađeni idoli. U pisanim se izvorima Kringa spominje od 1102. pod imenima Curitico ili Coriticum. U srednjem je vijeku također sastavni dio Pazinske knežije.

U središtu naselja je župna crkva Sv. Petra i Pavla iz 1787., a trg krase i dvije rustikalne kamene cisterne i stablo ladonje. Iz Kringe potječe poznati istarski svećenik i javni radnik Božo Milanović (1890.-1980.), jedan od predstavnika Istre na mirovnoj konferenciji u Parizu 1946. na kojoj se odlučivalo o sudbini Istre nakon rata. Njemu je u čast postavljena spomen ploča na zgradi u kojoj je živio i radio. Ovo malo mjesto ima još tri manje, ali starije crkvice koje možemo obići u kraćoj kružnoj šetnji: crkvu Sv. Ane iz 1558. na groblju, Sv. Katarine i crkvu Sv. Antuna Opata te rustikalnu kalvariju sagrađenu 1876.

Jure Grando i devetorica hrabrih
Jure Grando je najstariji imenom i prezimenom u pisanim dokumentima zabilježeni evropski vampir. Svjedočanstvo o njegovoj eliminaciji 1672. godine zapisao je u svojoj knjizi slovenski putopisac Janez Vajkard Valvasor. Prema Valvasorovom zapisu, Jure Grando je bio mještanin Kringe koji je umro i na uobičajen način bio sahranjen 1656. godine, ali je već prve noći nakon ukopa ustajao iz groba, obilazio Kringom i lupao na vrata kuća, u kojima bi malo poslije netko umro, te je također svake noći pohodio svoju udovicu i prisiljavao je na izvršenje bračnih dužnosti.

Nakon šesnaest godina takvog terora, križanski župan Miho Radetić okupio je devetoricu mještana koji su iskopali Grandov grob, u njemu našli potpuno očuvano tijelo rumenih obraza, a nakon što ga nisu uspijeli probiti glogovim kolcem odrubili su mu glavu i grob zatrpali. Nakon toga, zaključuje Valvasor svoj zapis, Jure Grando više nikad nije uznemiravao mještane Kringe.

Prikaži