Ništa nije ravno toj tečnosti, Ona je jednostavno neusporediva: simbol Mediterana, zdravlja, gastronomskog užitka i napose lagodne i spokojne starosti. Nesvakidašnjeg je gorkastog okusa, izuzetnog mirisa i sjajni začin ponajboljih jela. Najvrjednija masnoća u ljudskoj prehrani. Sredstvo za njegu tijela, lijek kod raznih tegoba, po mnogima eliksir života. Božanski plod. Tekuće zlato.

Što se krije iza tih nadnaravnih hvala? Ulika! Ulje! Ulje bogova i ljudi. Ulje masline.

Ulje milosrđa i pomazanja. Mitska i biblijska biljka, simbol našeg sredozemnog svijeta i življenja, zaštitni znak Istre. Kršćanski obred i svetkovina: Uličnica pred Uskrs. Maslinova grančica - simbol mira. Grčka mitologija želi da je maslina nastala na sljedeći način: božica Atena bacila je, u nadmetanju s Posejdonom, kap  vode na klisuru i tu je izrasla maslina.

Istru je kroz milenije određivala maslina i prva pisana svjedočanstva vezana za naš poluotok dugujemo upravo maslini, odnosno maslinovom ulju, i to još iz vremena starih Grka i Rimljana. Tada je, vjerovali ili ne, istarsko ulje bilo sinonim za najbolje ulje, takve kakvoće s kojom su se sva druga ulja uspoređivala!

Marko Valerije Marcijal (40.  - 103.) najznačajniji rimski pisac epigrama, rodom iz Španjolske, ostavio je zapisane najljepše komplimente istarskom ulju. Veličajući svoju Kordobu, on je uskliknuo: „Uncto Corduba laetior Venafro, Histria nec minus absoluta testa!“
„Kordobo, koja si rodnija od uljevitoga Venafra, savršena koliko i ulje iz Istre!“

Osim mnogobrojnih pisanih svjedočanstva, ostali su i materijalni dokazi: ostaci antičkih uljara duž cijele zapadno istarske obale, posebice na Brijunima, u Barbarigi, Poreču, Červar Portu. Odmah do njih, nalazile su se prave industrijske zone proizvodnje amfora. Naravno da su uz te pogone postojali veliki nasadi maslina i to autohtonih sorti Bjelica, Karbonera, Buža i ostale.

I na kraju nudimo vam ovaj zemljovid Istre, s ucrtanim cestama ekstra djevičanskih maslinovih ulja kako bismo vam približili naše uljare i maslinare.