Na južnom dijelu istarskog poluotoka lako ćete pronaći Vodnjan jer je zvonik ovog šarmantnog gradića najviši u Istri. Sagrađen po uzoru na onaj Svetog Marka u Veneciji, sa svojih je 60 metara oduvijek ukazivao siguran put stanovnicima i putnicima.  

Vodnjan je tek desetak kilometra udaljen od obale i svojih naselja Barbarige i Peroja, do kojih stižemo kroz krajolike opisane maslinicima i vinogradima, uz poljske kamene kućice, kažune. Na perojskoj obalnoj šetnici nalazi se plaža Martulina. Do nje ćete doći laganom šetnjom od 15-ak minuta iz smjera uvale Portić ili pak autom slijedeći uputu za dolazak na perojske plaže.  

Martulina je šljunčana plaža koju je lako prepoznati po ostacima austrougarskog mola koji viri iz mora. Gledano sa šetnice, u blizini dječjeg igrališta, vidljiv je jednostruki, široki popločani kameni molo koji je na pola dužine urušen. Nakon desetak metara iz Jadrana se izdižu dva usporedna mola koji na završetku imaju željezne stupove na čijim se vrhovima nalaze mali platoi - izvidnice. No, prava se zanimljivost krije pod morem.

Snorkeling lokacija Martulina čuva tragove ne tako davne prošlosti koji svjedoče o pomorskoj i ratnoj ostavštini Austro-Ugarske Monarhije na ovim prostorima. Kako je Pula bila odabrana za glavnu ratnu luku Carstva sredinom 19. stoljeća slijedio je period intenzivne izgradnje fortifikacijskog sustava, uređenja sidrišta, plovnih puteva i razvoja moderne ratne mornarice.  

Fažanski kanal bio je pomoćno sidrište pa su ispred ove plaže prolazili najmoderniji ratni brodovi onoga doba, oklopljeni i opremljeni  teškim topničkim naoružanjem.  

Zbog zaštite središnje ratne luke austrougarske mornarice, u široj okolici pulskog zaljeva razvija se jedinstven sustav obrane, koji je osim utvrda i bitnica obuhvaćao i primjenu morskih zapreka/barikada. To je doba kada je izumljen torpedo i sagrađene prve podmornice pa ne čudi da je upravo ovdje za vrijeme Prvog svjetskog rata postavljena protupodmornička zaštita u vidu čelične mreže ili debelog čeličnog užeta, koji je od rta Mertulin, današnje plaže Martulina, sve do otočića Mali Brijun štitio sjeverni ulaz u Fažanski kanal.

Istraživanje ovog zanimljivog lokaliteta možete započeti od urušenog dijela gdje dva paralelna mola idu u smjeru Nacionalnog parka Brijuni s prosječnom dubinom od 2 metra. Između njih je širok prolaz u kojem se skrivaju plove riblje mlađi, a u sjenovitim pukotinama mola moguće je vidjeti i raka kosmača koji živi u posebnom obliku simbioze s narančastom spužvom. On ju otrgne s morskog dna i njome se maskira.

U prolazu između molova možete proviriti ispod kamenih blokova u kojima se skrivaju sipe i škarpine, a jedan je procjep osobito širi i nalikuje prozorčiću plave boje. U vodoravnim procjepima na stjenkama mola možete pronaći i sićušnu ribu pjevčića kojeg ćete prepoznati po crnoj glavici, dok mu tijelo može biti žuto, narančasto ili crveno. Vješto pliva i naopačke, a kad raširi bočne peraje vidljiv je bijeli obrub koji ga dodatno krasi. Na zidovima molova možete primijetiti plošnu spužvu spirastrelu koja je zbog sjenovitog položaja razvila rijetko žarku crvenu boju.

Vrlo su zanimljivi dijelovi razrušenog mola na desnoj strani, gledano prema moru. Ako ih obilazite s vanjske strane primijetit ćete veliku alku o koju su se vezali brodovi.

Najupečatljiviji dio ove strukture je potonula riva koja se nalazi na samom kraju molova, udaljena svega nekoliko metara. Danas ju kite velike oštrige, obične spužve i tri velike alke. Ispod nje živi raznoliko društvo riba poput baraja, velikih primjeraka lumbraka, pokojeg pica, crneja i pirke. Često ju obilaze brancini, jata cipala i orade.

Okolno dno prošarano je kamenim podlogama s malim stijenama, no ako se vraćate uzduž većeg mola s njegove vanjske strane primijetit ćete pješčano dno na kojem ćete pronaći razne školjke i puževe kao što je volak i kvrgavi volak, Petrovo uho, srčanka, rumenka i morske zvijezde.

Dolaskom do plićaka iznenadit će vas velika kolonija morskih zekana. Ovdje se mrijeste i pasu travu. Mogu biti žute, svijetlosmeđe i tamnije boje posute pjegama. Spadaju u red puževa golaća i imaju male nabore na vrhu leđa poput krila i njima nespretno klize kroz vodu. Uplašite li ih jako, ispustit će ljubičastu tekućinu neugodnog mirisa. Na ovoj lokaciji moguće je vidjeti i druge vrste puževa golaća poput endemskog puža dendrodorisa. Smeđe je boje sa žutim ili narančastim obrubom, a naraste do 8-9 cm. Izrazito žuta tylodina s malom zakržljalom kućicom najčešće živi na žutoj sumporači kojom se hrani. Na Martulini možete pronaći i tanašnog raka pauka s nožicama tankim poput čačkalica, a kojeg se rijetko viđa.

Važne  napomene

Koliko god vam izgledalo primamljivo, nemojte pokušavati roniti ispod kamenih blokova ili potonule rive jer je to opasno.

Pažljivim promatranjem okolnog dna moguće je pronaći i ostatke čahura metaka i preostalih dijelova željezne konstrukcije, no nemojte ih odnositi sa sobom. Oni su trag prošlosti koji će razveseliti svakog kupača nalaznika, a tu su da vam rasplamsaju maštu o davnim događajima. S ovoga mjesta sa sobom ponesite uspomenu u sjećanju ili fotografiju kako bi i novi naraštaji uživali u čaroliji prošlosti!